Odavno slušam o blogovima, ali nikako da se nakanim da i ja počnem. Vidim da je zanimljivo i nadam se da će tako i dalje biti. Dajem svoj mali doprinos.

Od jutros nešto mislim o godinama, tačnije, o razlici godina između partnera. Da li ima granica ili je mi stavljamo? Možda je uopšte ne preskačemo, pomeramo...možda ih stavljamo? I uopšte da li je neko propisao te granice?
Ovih dana čitam neke članke tipa, starija žena, mlađi muškarac. I to sad, kao neki događaj. Npr. govore o razlici od 10 ili 14,15 godina. Kada je tip toliko stariji od žene, niko ne misli da je to događaj, a obrnuto... I zašto se žene sa mlađim tipom zovu kuguarke, a muškarci sa piletinom, face?

Poznajem dosta tih nazovi faca, od godina seneksa, koji šetaju  upola mlađe devojke. Da, tridesetak njima, a facama šezdesetak. Šta ih spaja? Možda se neka devojka stvarno ulovi, pa se zaljubi, jer joj imponuje pažnja, drugi pristup i sl., ali sigurno je da su to interesne šeme. Kod faca je drugačije. Mlađa cica je kao nekad značka. Pripadnost grupi. Grupi, koja još nije za otpada, nego visoko kotira. Ona je nešto, kao boca sa kiseonikom. I sad...u našem društvu, to je poželjno. Svi odobravaju, niko se ne beči.

Kad žena ima te "pileće" godine, pa nađe dečka mlađeg 10 ili više...onda odjednom postane matora koka. Ima li te pravdo?

Gde je ženska granica? Kad sam koka, a kad pile?

Muško je uvek petao, a kad je pile, onda je kao ulovljen od opasne matore koke. Van zdrave pameti, koke ne love piliće. To rade druge životinje.

Zato su nas prozvali kuguarke. Nešto se mislim, kad se kuva koka, tj. staro kokošije meso, uključujući i petla, dodaje se malo rakije da meso omekša. Kad se kuva piletina, ne dodaje se ništa.

Kuvarskim rečnikom prevedeno, lakše je spremiti piletinu, nego nešto matoro. U zrelo meso treba dodati, treba uložiti pojačan trud.

To su face shvatile, vreme je da i mi shvatimo.